U 472. emisiji Slobodno srpski gostovao je izvršni direktor Dobrotvornog humanitarnog udruženja Kosova „Majka Tereza“ Zef Šalja. U intervjuu Budimiru Ničiću on je govorio o pozitivnim utiscima nakon što je u saradnji sa Centrom za regionalizam iz Novog Sada organizovana poseta oko 20 ljudi iz deset lokalnih samouprava iz Srbije koji su se upoznali kako funkcionišu opštine Kosovo Polje, Novo Brdo i Dragaš i život u njima. „Ja znam da su oni kad su krenuli krenuli sa razmišljanjem šta se dešava da li je mir na Kosovu ili nije. Nasuprot tome, kad sam razgovarao sa mojim kolegom iz Novog Sada kaže da su svi zadovoljni. Tako da sad su svi svojim društvima, porodicama, komšijama rekli – slušajte, nije tako kao što se priča na televiziji i radiju, imali smo goste iz mađarske zajednice iz Novog Sada, oni su radili snimanja neka, pa rade prezentaciju tamo na svom jeziku, da kažu tamo kako su bili u Dragašu, kako su ih dočekali organi, kako ih je narod dočekao, bili smo zajedno na ručku, tako da je sve normalno, nema nikakvih briga u tom smislu“, rekao je Šalja i dodao da je reč o uzvratnoj poseti nakon što su prošle godine ljudi sa Kosova posetii opštine Bujanovac, Senta i Novi Sad, takođe puni pozitivnih utisaka. Međutim, na pitanje da li je moguće organizovati slične akcije i na samom Kosovu, između južnog i severnog dela ili između različitih etničkih zajednica, smatra da je to na takav način za sada nemoguće, jer, kako kaže još duvaju negativni vetrovi politike. „Kad ubediš ljude koji su dušom smireni, koji znaju šta traže, onda nije teško. Predsrasude su svuda. Nismo ni pokušavali, jer na primer, u Gračanici, predsednica pola vremena radi za naše institutucije pola za ove druge institacije koje rade van države, paralelno. Još nije smirena situacije, još se nisu ubedili“, kaže Šalja. Smatra da će na polju zbližavanja ljudi više učiniti civilni sektor nego institucije. „Kad je u pitanju država, država ne zna da se ponaša sa narodom. Zna samo da brani svoju politiku. A ako mi krenemo kao civilno društvo verovatno da će biti uspeha i to ću da pokušam u narednim godinama“, najavljuje izvršni direktor organizacije „Majka Tereza“. Najave da bi se Kosovo uskoro moglo postati član Saveta Evrope vidi kao dobru stvar za građane. „Za nas građane bi bila dobra praksa da posetimo Evropu, da posetimo institucije koje brane ljudska prava i da vidimo šta znači biti normalan čovek, šta znači biti normalan novinar, šta znači biti normalan trgovac. Tako da, što se tiče ljudskih prava, da znaš da ako nisi sposoban da promeniš ljudska prava, onda nisi spreman da uđeš i vrata su ti zatvorena, da znaš šta te čeka. Inače, deo smo Evrope, kad tad... Koliko da čekamo sad, 25 godina nakon rata, 15-16 godina nakon našeg…Koliko da čekamo? Deo smo Evrope, koliko znam, polovina Albanaca je u Evropi, možda i polovina Srba, tako da nemamo više šta da čekamo nego da ubrzamo naše korake kako bi bili sastavni deo Saveta Evrope, rekao je Zef Šalja gostujući u emisiji Slobodno srpski.12. May. 2024.
Slobodno srpski sa Milošem Kovićem
U 471.emisiji Slobodno srpski gostovao je profesor istorije Univerziteta u Beogradu dr Miloš Ković. U intervjuu Budimiru Ničiću on je rekao da bi se najavljenom Rezolucijom Ujedinjenih nacija o proglašenju 11. jula za Međunarodni dan sećanja na žrtve genocida u Srebrenici čitav srpski narod označio kao genocidan. “Pristalice ove Rezolucije pojašnjavaju kako to nije tako i kako će se ona odnositi na konkretne zločince. Međutim, kada pročitate taj tekst vidite da to nije konkretizovano. Vojska Republike Srpske je predstavljala srpski narod i ona je branila srpski narod od ponavljanja zla koje ga je zadesilo 1941.godine, mislim na srpski narod u BiH. Prema tome, ova vojska je imala svoje komandante, vrhovnog komandanta, ti ljudi su bili demokratski birani, mislim na Radovana Karadzića i ostalo rukovodstvo Srba Republike Srpske, tako da nema sumnje da bi usvajanje ove rezolucije bilo proglašavanje jednog naroda koji je pretrpeo genocid za genocidni narod”, kaže dr Ković. Podseća da je ova rezolicija trebalo da bude usvojena 2.maja, ali je to odloženo. “Jasno je da se tamo lobira, da li će biti usvojena ili ne, nema nikakve veze s onim čime se ja bavim, a to je istorija. To ima veze sa odnosom snaga. U prvi mah je izgledalo kao da će sigurno usvojiti. Međutim, očigledno je da Srbija ima podršku i da je ta podrška od strane Rusije i po svoj prilici i Kine, očigledno je da uticaj ove dve zemlje nije baš tako beznačajan. Jasno je da se lobira i to je jedino objašnjenje zašto su odložili, ali to ne znači da ta rezolucija neće biti usvojena, ne verujem da će odustati”, kazao je Ković. Na pitanje zašto do ove inicijative pred Ujedinjenim nacijama dolazi tek sada, skoro 30 godina od rata u BiH, Ković kaže da je Gaza ključ odgovora na to. “Mislim da je odgovor u podršci koju Nemačka i SAD daju Izraelu u onome što se događa u Gazi i tom gnevu muslimanskog sveta, rade istu stvar koju su radili od 1991. do 1999. Pokušavaju da muslimanskom svetu pokažu da su oni zapravo prijatelji, tako što će Srbe, eventualno Ruse da optuže za genocid. To je ta igra koju oni igraju u ovom trenutku. Po mom mišljenju to nije 100% okrenuto protiv nas, nije to cilj, ali smo mi ono što oni zovu kolateralna šteta”, smatra Ković. Komentarišući najave predsednika Srbije Aleksandra Vučića da bi i Srbija mogla da pokrene slične inicijative za genocid protiv Srba u Drugom svetskom ratu, ali i u devedesetim, kaže da tako nešto srpsko javno mnjenje već dugo traži. “Imamo dan sećanja na holokaust u Srbiji, naravno da treba da ga imamo, ali mi nemamo dan sećanja na genocid nad srpskim narodom. Prema tome, bolje ikad nego nikad. Vlada Republike Srbije se upetljala u taj proces umanjivanja broja srpskih žrtava na tlu NDH i Jasenovca i ona je stala iza toga. Dakle smanjuje se broj žrtava Jasenovca. Kome, zašto, kako? Potpuno nezamislivo, zamislite da vlada Izraela tako nešto uradi ili vlada Jermenije, govorim o narodima koji su pretrpeli genocid”, zapitao se profesor istorije Miloš Ković. “To bi trebalo pitati Aleksandra Vučića, Anu Brnabić i ostale, zašto podržavaju one institucije, koje se inače finansiraju iz budžeta i one ljude koji umanjuju broj žrtava Jasenovca, pa sa broja od 500 hiljada do 700 hiljada, koji je prihvaćen u nauci, oni smanjuju na 100 i 200 hiljada. Kažu da nemaju imena žrtava. Je l imaju Jevreji imena šest miliona žrtava? Imaju li Jermeni million i po imena? Nijedan genocid se ne utvrđuje na osnovu imena”, tvrdi on. Podseća da je genocida bilo tokom čitave istorije čovečanstva, što podrazumeva masivno zatiranje jednog naroda, jedne etničke grupe ili jedne religije sa unapred smišljenom namerom uništenja i to postoji od kako postoji čovečanstvo, ali da se tragični događaji iz Srebrenice ne mogu nazvati genocidom, te da je reč o ratnom zločinu.05. May. 2024.
Slobodno srpski sa Osmanom Osmanijem
U 470.emisiji Slobodno srpski gostovao je Osman Osmani direktor nevladine organizacije „Nevo Koncepti“ koja se bavi statusom i potrebama romske zajednice na Kosovu. U intervjuu Budimiru Ničiču on je rekao da položaj romske zajednice, nakon „dekade Roma“ u Evropi na Kosovu nije bitno poboljšan, jer se finansijska sredstva usmerena na rešavanje problema i poboljšanje života te zajednice i dalje uglavnom obezbeđuju od donatora, a ne iz fondova nadležnih centralnih i lokalnih insitucija. „U većini slučajeva, većina aktivnosti koje su se realizovale su, uglavnom od donacija međunarodnih organizacija koje su imali određeno polje interesovanja, da li je to obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje, i oni su preko opštinskih struktura radili na tom poboljšanju. Međutim, nije stvorena ta kultura, nije stvoren taj momenat gde opština stvarno treba da odvoji određeni fond sredstava i da realizuje“, rekao je Osmani. Kao pozitivan primer dobre saradnje romske zajednice sa lokalnom samoupravom Osmani je naveo uvođenje romskog jezika u službenu upotrebu u Prizrenu. „Mi smo kao civilno društvo i političke partije od 2000. godine na osnovu Zakona o korišćenju jezika, radili na tome. Nažalost, procentualno nismo nikada ispunjavali uslove. Međutim, zakon predviđa da ako u jednoj sredini, u jednoj opštini, određena zajednica koristi jedan jezik tradicionalno više godina, vekova, onda opština može da donese odluku po kojoj je i taj jezik u upotrebi“, kaže Osmani i dodaje da je opština Prizren zaposlila jednog prevodioca za romski koji je počeo da radi na prevodima dokumenata. Međutim, to nije dovoljno da bi se glas romske zajednice u dovoljnoj meri čuo i razumeo u lokalnom parlamentu. „Nažalost, problem je u tome što na lokalnom nivou nema predstavnika romske zajednice u opštinskim strukturama, u Skupštini opštine, koji bi možda bili efikasniji po ovom pitanju i stvarno doneli odluku da kada ja, na primer, budem predstavnik u Skupštini opštine moram da imam i svog prevodioca“, kaže Osmani. Neki se lažno predstavljaju kao Romi da bi ostvarili privilegije Ukazao je na zloupotrebe statusa Roma na osnovu specifičnih prava koja im pripadaju kao zajednici na osnovu Ustava Kosova, odnosno Ahtisarijevog plana, kao što je slučaj sa upisom na fakultete ili zapošljavanjem u javnim službama, pri čemu se lica koja to nisu legitimišu kao Romi, Aškalije ili Egipćani. „Prošle godine smo imali priliku da konkurišemo za Medicinski fakultet u Prištini, i sa onog spiska koji je bio javno objavljen, bio je na veb stranici Medicinskog fakulteta, tamo u onom delu gde su manjinske zajednice, ljudi su prepoznali neke koji ne pripadaju uopšte romskoj zajednici, nego albanskoj zajednici. On se deklarisao sad kao Rom ili Aškalija, Egipćanin i jednostavno zauzeo mesto. Međutim, među nama ima dosta učenika, dobrih učenika, vrednih učenika koji mogu i u stanju su da nastave da uče sve nauke koje predstavljaju njihovu želju da nastave da studiraju“, kaže Osmani i navodi slične zloupotrebe i u kosovskoj policiji. „I prilikom zapošljavanja u policiji i tu smo naišli na situaciju kada su donosili izveštaje da u toj i toj opštini ima toliko i toliko Roma zaposlenih u policiji. Međutim, mi znamo u Prizrenu, ja mogu na prste da izbrojim koliko njih pripadaju romskoj zajednici. Onda ispada da je duplo više njih, oni su se prijavili kao Romi, prošli su taj test, prošli su taj kurs…“ Komentarišući popis stanovništva koji je u toku u organizaciji Agencije za statistiku Kosova, Osmani ukazuje na zloupotrebe i kršenje ljudskih prava i u tom delu. „Imao sam slučaj pre neki dan da me posete predstavnici popisne komisije i bio sam veoma iritiran time da, recimo u Prizrenu, prema informacijama postoji osmoro njih koji su trebali da budu popisivači i oni su trebali da budu predloženi da budu deo ove ekipe u naseljima gde žive Romi, zbog jezika i da mogu lakše da shvate pitanja, o čemu se tačno radi. Međutim oba predstavnika koja su došla nisu pripadala romskoj zajednici i to je u samom startu jedna negacija mene prema njima, zašto među njima nema nikog iz romske zajednice“, navodi Osmani i dodaje da je na to njegovo pitanje dobio samo kratak odgovor: „To su odlučili na centralnom nivou iz Prištine i oni su doneli odluku”, rekao je u emisiji Slobodno srpski direktor NVO Nevo Koncepti Osman Osmani28. April. 2024.
Slobodno srpski sa Sonjom Biserko
U 469.emisiji Slobodno srpski gostovala je predsednica Helsinškog odbora za ljudska u Srbiji Sonja Biserko. U intervjuu Budimiru Ničiću ona je rekla da je odluka Parlamentarne skupštine Saveta Evrope (SE) da preporuči Komitetu ministara SE prijem Kosova u tu najstariju panevropsku organizaciju očekivana i normalna stvar, jer je ono već članica Međunarodnog monetarnog fonda, Svetske banke i dr. Formiranje Specijalnog tima Srbije koji bi trebalo da spreči prijem Kosova, sa potpredsednikom Vlade i šefom diplomatije Ivicom Dačićem na čelu, vidi kao „bacanje prašine“. „To je pokušaj da se homogenizuje narod na jednoj premisi, koja je pre svega netačna, i koja ima za cilj da stvori jednu atmosferu ugroženosti srpskog naroda, a i u funkciji je izbora koji bi trebalo da budu u junu. Jer, znate, kada homogenizujete tako, onda ti izdajnici iz opozicije, šta ima tu da traže kada je srpski narod ugrožen”, kaže Biserko. Ulazak Kosova u Savet Evrope, koji se prvenstveno bavi zaštitom i unapređenjem ljudskih prava i pravnom državom, za nju je “normalan sled koraka”. “Time Beograd ništa ne gubi u ovom trenutku, a Srbi sa Kosova dobijaju pristup međunarodnim institucijama koji do sada nisu imali, kao što je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu”, smatra ona. Najave da bi Srbija u slučaju eventualnog prijema Kosova mogla da istupi iz te međunarodne organizacije vidi kao manipulacije javnim mnjenjem. “U to ne želim da verujem zato što mislim da bi to ugrozilo pre svega put Srbije ka Evropskoj uniji, gde smo opredeljeni da idemo. I drugo, ugrozilo bi isto mogućnost građana Srbije da se obrate tom sudu i mnoge druge stvari. Jer je Konvencija za ljudska prava, evropska konvencija, ta preko koje se ocenjuje kakvo je stanje ljudskih prava u Srbiji, Kosovu ili bilo gde u regionu...”, kaže Biserko. Predsednica i osnivačica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji smatra da bi inicijativa za povraćaj smrtne kazne u pravni sistem Srbije bila veoma opasna. “Pa, tek to će doprineti toj oceni o poštovanju ljudskih prava u Srbiji. A ukidanje smrtne kazne je jedna od vrlo važnih civilizacijskih odluka svih onih zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu. Ne želim da verujem u to, mislim da je to u sferi neke pretnje, nekog nesnalaženja u novoj situaciji. Predsednik je jako dugo uživao podršku Zapada, bio je tolerisan u mnogim situacijama, pogotovo kada je počela ova eskalacija prema medijima i kritičkom mišljenju. On je mislio da će to moći da to traje u nedogled, međutim, iz raznih razloga su se stvari okrenule, tako da on više ne uživa tu vrstu poverenja Zapada, pogotovo posle Banjske”, rekla je u emisiji Slobodno srpski Sonja Biserko.21. April. 2024.
Slobodno srpski sa Goranom Avramovićem
U 468.emisiji Slobodno srpski gostovao je glavni i odgovorni urednik Kim radija Goran Avramović. U intervjuu Budimu Ničiću on je rekao da su srpski mediji na Kosovu, ili barem jedan deo njih, vrlo vitalan deo ovog društva. “Da upotrebim taj izraz, zamisli na šta bi ličila stvarnost da nema Medija centra, da nema Radio Goraždevca, KoSSeva, da nema Kontakta, da nema nekih drugih kolega. Zamisli na šta bi ličila stvarnost ovde i ono malo što promena uspemo na neki način da iniciramo i tako dalje. Prosto ne bi postojalo, i bojim se da bi, da tako kažem, čitava nit o kojoj visimo bila još tanja”, kaže Avramović. Međutim, postojeći srpski mediji rade u izuzetno teškim uslovima, od kojih je nedostatak finansija samo jedan. “Partizani smo, dakle radimo u potpuno partizanskim uslovima, ti to vrlo dobro znaš, dovijamo se, štap, kanap. Finansije jesu problem, jesu konstantni problem, ali ono što ja govorim donatorima svaki put kada imam prilike jeste da nama veći problem postaju ljudi - kadrovi”, kaže Avramović. Srpski mediji po njegovim rečima izveštavaju o vrlo kompleksnim i složenim političkim i društvenim procesima u situacijama stalnih kriza. “Događaji na terenu se ubrzavaju. Mi prosto nismo u stanju da ih pokrijemo sve. Onda smo prinuđeni da preuzimamo informacije, onda smo prinuđeni da se oslanjamo i na taj Google Translate i tako dalje. To dovodi do lošeg informisanja. Loše informisanje u ovom delu sveta je izuzetno opasno. Svedočili smo tome 17. marta 2004.godine”, podseća Avramović. Komentarišuči imenovanje predsednika Srpske napredne stranke Miloša Vučevića za novog mandatara Vlade Srbije, Avramović ne očekuje bitne promene u odnosu na politiku prema Kosovu. Na pitanje, šta bi savetovao novom premijeru, bar kad su u pitanju srpski mediji, Avramović ima nekih ideja. „Ja se ne bih usudio da savetujem bilo kog premijera, ali bih gospodina Vučelića vrlo rado pitao da li može recimo da razgovara sa živim ljudima. Da ne razgovara samo sa onim “merkantilnim poltronima”. Pitao bih ga da li može da razgovara sa ljudima koji su voljni i namerni da ostanu da žive ovde na Kosovu, da li može da utiče na to da se u medijima naših kolega u Beogradu prekine sa onom užasnom retorikom kojom se kosovski Albanci nazivaju ludacima, kojom se nazivaju teroristima, šiptarima i svim ostalim najgorim imenima i pitao bih da li može da angažuje 50 najboljih advokata i 50 najprofesionalnijih novinara da se bave problemima života ljudi i da se bave problemima institucija ljudi ovde, ali se ja strašno bojim da je ovo priča koju deca prepoznaju po „šbbkbb“ (šta bi bilo kad bi bilo), rekao je glavni i odgovornik urednik Kim radija Goran Avramović gostujući u emisiji Slobodno srpski.14. April. 2024.
Slobodno srpski sa Avnijem Kastratijem
U 467.emisiji Slobodno srpski gostovao je direktor Agencije za statistiku Kosova Avni Kastrati. U intervjuu Budimiru Ničiću on je rekao da je 5.aprila počeo Popis stanovništva, porodične privrede i stanovanja na Kosovu i trajaće do 17.maja. Kaže da je popis obavezan ne samo za one građane koji poseduju kosovsko državljanstvo i kosovsku ličnu kartu, nego za sve koji se tu nalaze. „Svaki građanin koji živi na Kosovu treba da da podatke za njega i njegovu porodicu, ako ne da onda će biti kazni za svakog, ne samo za porodicu. Po osobi je kazna oko 2.000 evra najviše“, kaže Kastrati i dodaje da onaj koji u vreme popisa ne bude fizički na Kosovu treba da ostavi podatke svojoj porodici da ga oni popišu. Povodom poziva Srpske liste i drugih političkih partija Srba sa Kosova da Srbi ne učestvuju na popisu, Kastrati kaže da niko nema pravo da poziva na bojkot popisa. “Ako je Srpska lista izašla u javnost i rekla da se popis bojkotuje, oni će biti kažnjeni, jer ne postoji izbor, ti ne možeš da kažeš ja hoću, ja neću”, kaže Kastrati ponovivši da ne postoji mogućnost odlaganja popisa za neki drugi datum. U slučaju da se Srbi ne popišu, radiće se procene posle šest meseci. “Ako nisu popisani, mi ne možemo reći koliko je ljudi registrovano. Mi ćemo posle reći procenu. Procena će biti posle 6 meseci. Ali kada ljudi ne učestvuju u popisu, mi ne možemo reći koliko Srba živi”, rekao je on. Na pitanje voditelja koliko su građani Kosova, a posebno Srbi, informisani o samom popisu, direktor Agencije za statistiku Kosova, koja organizuje popis, kaže da su postojale kampanje na društvenim mrežama, a i da je bilo nekih video animacija. “Mi smo iskoristili sve instrumente za kampanju, i preko poruka, i preko društvenih mreža, i video, i konferencije. I sve smo to iskoristili u periodu od skoro dve i po godine”, tvrdi Kastrati. “Ako odete u grad i pitate da li znate da je sutra popis, pojedinci će reći nisam čuo. Ali mi ne možemo svakom pojedinačno da kažemo. Eto danas sam bio u dve srpske medijske kuće i dao sam neke informacije. Takođe ima još dve nevladine organizacije iz srpske zajednice, one bi trebalo za tri dana da budu u mestima gde živi srpska zajednica. Mislim da je bilo puno informacija, ali ne možemo svakom pojedinačno da kažemo”. Popisom je predviđen i upitnik o posledicama oružanih sukoba 1998. i 1999.godine, što po njegovim rečima ništa ne treba da bude čudno iako je prošlo 25 godina od njihogovog prestanka. “Kad smo ubacili ta pitanja videli smo to od nekih drugih zemalja. Sve zemlje koje su imale kao Kosovo neki rat ili konflikt imaju ta pitanja. Na primer Hrvatska je dva puta imala ta pitanja 2011. pa opet 2021“, rekao je Avni Kastrati gostujući u Slobodno srpski.07. April. 2024.
Slobodno srpski sa Milutinom Stančićem
U 466.emisiji Slobodno srpski gostovao je novinar, publicista i programski direktor Srpskog kulturnog centra u Severnoj Makedoniji Milutin Stančić. U intervjuu Budimiru Ničiću on je rekao da će tamošnji malobrojni Srbi izaći na predsedničke i parlamentarne izbore zakazane za 28.april i 5.maj, ali verovatno u tri kolone. “Demokratska partija Srba u Makedoniji i Srpska napredna stranka ulaze u blok sa VMRO-DPMNE, a Srpska stranka iz Makedonije ulazi sa koalicijom Socijaldemokratskog Saveza“, kaže Stančić uz konstataciju da je izborni model nesavršen i nelogičan i da favorizuje velike partije. „Male etničke zajednice poput Vlaha, Turaka, Bošnjaka, Srba obavezno ulaze kao koalicioni privezak. Međutim, taj čovek koji predvodi koalicionu stranku ovih etničkih zajednica, ako je vrsan biznismen, trgovac u dogovoru sa elitom Makedonaca i Albanaca, njegovo zagarantovano mesto mu omogućava da on uđe u parlament, a da zapravo nema realnu bazu, podršku svoje etničke zajednice, jer ona nije merljiva“. Podaci pokazuju da je Srba u Severnoj Makedoniji sve manje, ali iskustva sa terena govore drugačije. „Poslednji popis iz 2021.godine pokazuje 10.000 Srba manje. Dakle, ako je bilo 32.000 sada ih je oko 22.000 Srba. Međutim, mi smo u internom našem popisu, na bazi rada sa decom, prilikom poseta i darivanja dece školskim priborom, rančevima, paketićima o Svetom Savi, primetili da je broj srpske dece povećan. Dakle, od 1.440 dece koliko je bilo, recimo 2011. godine, ove poslednje godine je bilo 1.994, dakle to je 600 više prijavljene dece u školskom obrazovnom sistemu“, kaže Stančić i dodaje da su to malo ili čudne brojke ili je naše prisustvo na terenu, i ta darivanja, druženje sa pesnicima, školski recitali, pozorišne predstave za decu odvažilo, ohrabrilo, opustilo i pospešilo ovu populaciju da se odvaže i hrabro deklarišu kao Srbi. Ko je Srbin u Severnoj Makedoniji Kao najveće probleme srpske zajednice navodi nepoznavanje svojih prava, pogotovo u među ljudima u ruralnim sredinama. „Ta borba i sukob identitetskog poimanja da Srbin može biti i onaj čovek koji govori današnjim makedonskim jezikom standardnim, a nekada je to bio dijalekt srpskog jezika, da nema državljanstvo Republike Srbije i da on zapravo ne zna i ne može da shvati da može da bude Srbin kao takav, jer mu to niko nije objasnio i nije ga ohrabrio. I njegovo poimanje da biti Srbin znači da treba biti državljanin Srbije. A negde i diplomatsko osoblje Ambasade Srbije u Skoplju se tako postavlja. I to je zaista jedan sukob identiteteta i razlika ljudi koji tamo žive, koji su autohtoni Srbi, potpuno zaboravljeni fizionomijom, izgledom, ponašanjem, ambijentom i onih Srba koji su došli iz centralne Srbije u Makedoniju, u nekada zajedničkoj jugoslavenskoj državi zbog službe, novinarskog posla, vojne službe, administracije. I onda je to zaista jedna percepcija koja je do danas nepoznata srpskim političkim prvacima u Srbiji, ali i političkim prvacima u Makedoniji, koji su takođe poreklom ili iz centralne Srbije ili su možda iz Makedonije, ali nemaju to zaista poimanje da su Srbi autohtoni, da su tu vekovima živeli. Jer oni prihvataju istoriografiju makedonske nauke da su Srbi došli 1912.godine, te da je jedan osmanski okupator zamenjen drugim. I oni prihvataju tu matricu da Srba nema i da se ne mogu ponovo rađati na teritoriji Makedonije. Srbin je samo onaj koji je došao iz centralne Srbije“, zaključuje Stančić. Zapisi iz Makedonije Komentarišući to da je na promociji njegove knjige „Zapisi iz Makedonije“ u Gračanici jedan od govornika rekao da je njegovo delo živi svedok tragedije srpskog naroda u Makedoniji, odnosno Srba između Egejskog mora i Vardara, kaže da je i sam bio iznenađen što je u svom istraživanju detektovao. „Zaista, vi sada, kada vidite tu sakralnu geografiju, realno, mi od Gračanice do Hilandara imamo jednu veliku rupu. Da li je ona crna, ružičasta, bela, ali mi zaista, kao duhovni bastion, imamo Gračanicu pa Hilandar. Dakle, u ovom prostoru između, gde su takođe zadužbine velikog srpskog vladara i svetitelja, kralja Milutina, imamo u Nagoričanu, u Banjanu na Skopskoj Crnoj Gori i Svetom Nikiti i pri Rtu na Ohridu, gde su njegovi majstori oslikali u istom rangu kao Gračanicu, ali oni danas ne postoje kao duhovno težište“, kaže Stančić. Poimanje i objašnjenje bogatog kulturnog nasleđa i zaostavštine Nemanjića zavisi od načina na koji se ono poima u makedonskoj javnosti. „Oni se pozivaju na to da su to ranije bili vizantijski imperatori, hramovi, ne prihvataju u određenoj meri da je to kralj Milutin obnovio, čak i ako jedan temelj postoji, da ono što vidimo našim očima je apsolutno delo svetog kralja Milutina i ostalih srpskih velmoža i velikana. Samo je pitanje percepcije i valjanog poimanja te ktitorske kompozicije, da li oni prihvataju ili ne prihvataju. Nekada se potpuno briše, negde se i skrnavi, i zaista imamo čudno shvatanje, poimanje i neprihvatanje da je to tako, jer je teško izustiti i reći da je to srpsko; uvek je lakše reći vizantijsko, civilizacijsko, svetsko i slično“, rekao je u emisiji Slobodno srpski programski direktor Srpskog kulturnog centra u Severnoj Makedoniji Milutin Stančić.31. March. 2024.
Slobodno srpski sa Momčilom Trajkovićem
U 465.emisiji Slobodno srpski gostovao je predsednik Srpskog nacionalnog foruma i član predsedništva Srpskog nacionalnog veća Momčilo Trajković. U intervjuu Budimiru Ničiću on je rekao da učešće Srpske liste na očekivanim vanrednim lokalnim izborima u opštinama na severu Kosova jeste priznavanje greške, samo što tu neće niko da se pozove na odgovornost. „To neće biti demokratski izbori, kao što ni do sada nisu bili. Oni će kolektivno ići, uceniti ljude zbog egzistencije i narod će ići da glasa one koji su ih upropastili, umesto da ih kazne, oni će biti nagrađeni, što je paradoks. Ja ne znam da li se to ikada desilo, da oni koji su upropastili čitavu situaciju, sada idu na novu pobedu, odnosno slave poraz sopstvenog naroda“, rekao je Trajković. Komentarišući izjave čelnika Srpske napredne stranke da beogradski izbori nisu samo pitanje komunalne problematike i komunalne infrastrukture, već da je to pitanje odbrane Srbije i Kosova, Trajković je rekao da je Vučićeva politika doživela poraz. „Suverenitet nad Kosovom završen je u „kontejnerima“ na rubovima administrativnih linija. A Kosovo je vrlo važan faktor, instrument preko kojeg je Vučićeva vlast osvajala ovde vlast, manipulisala narodom, ne samo ovde, nego i u centralnoj Srbiji, i to je uvek u mnogome doprinelo da ta njegova pobeda bude onakva kakva jeste. E sad, kriza vlasti u Beogradu, mogućnost da izgube, lokalne teme su potrošene, one su očigledne, i ajde da ubacimo u igru nacionalnu politiku, Kosovo. Sramno je to da se danas u Beogradu, u borbi za vlast, pominje Kosovo“, kaže Trajković. Na pitanje da li se danas Beograd brani u Zvečanu ili Banjskoj, na primer, kao što su radikali govorili devedesetih godina da se glavni grad Srbije brani u Kninu, Trajković je rekao da se Beograd brani u Beogradu. “Beograd se brani u Beogradu, ali uz upotrebu starih instrumenata, na primer kosovske krize, pa i naroda koji je došao iz Krajine i iz svih, da kažem, srpskih zemalja. U toj nesrećnoj Srbijici, došle su sve srpske nesreće, one su skoncentrisane u Beogradu, i danas se ti nesrećni Srbi, koji su došli iz svih srpskih zemalja, u stvari, zloupotrebljavaju. Oni se sad premeštaju u Beograd, da menjaju prebivališta, da bi bili jak mehanizam i mogućnost da se osvoji vlast”, rekao je Momčilo Trajković gostujući u emisiji Slobodno srpski.24. March. 2024.
Slobodno srpski sa Aleksandrom Gudžićem
U 464.emisiji Slobodno srpski gostovao je istoričar iz Gračanice Aleksandar Gudžić. On je u intervjuu Budimiru Ničiću rekao da se na događaje od 17.marta 2004.godine i dalje različito gleda, a da je jedina saglasnost oko toga da se to zaista desilo. „Svaka od strana ima različito viđanje tog događaja, povod, uzrok i posledice. Za albansku stranu povod je utapanje onih dečaka u Ibru i to je bio povod za nasilje. Srpska strana to gleda malo drugačije, ona smatra da je to bilo organizovano, a ne spontano, kako tvrdi albanska strana i da je krajnji cilj bio proterivanje i zastrašivanje Srba i vršenje pritiska na međunarodnu zajednicu kako bi rešila pitanje i status Kosova, dok je za Međunarodnu zajednicu taj stav sličan negde stavu albanske strane, a neki su čak i brutalniji i smatraju da su Srbi krivi za ono što se desilo“, kaže Gudžić. Ipak, konstatuje, da u albanskoj javnosti na Kosovu postoji i stav, da se to što se desilo nije trebalo da se desi i da je to bila „mrlja u besprekornoj borbi albanskog naroda za stvaranje nacionalne države na Kosovu i za oslobođenje od režima Slobodana Miloševića“. Kosovo je za pogrom 2004.godine nagrađeno priznavanjem nezavisnosti Punih 20 godina nakon pogroma, Gudžić smatra da je Kosovo zapravo nagrađeno za zločin počinjen marta 2004. „Svakako da je postojala politička volja i da je ta akcija bila organizovana i dobro pripremljena. Pojedini istoričari iz Beograda su pisali o tome i smatraju da su tom organizovanom akcijom političke elite tadašnjih Albanaca na Kosovu toga vremena zapravo hteli da izvrše pritisak na vodeće zemlje Zapadne Evrope i funkcionere tadašnjeg UNMIK-a i KFOR-a, kako bi krenuli u proces priznavanja nezavisnosti Kosova i stvaranja nezavisne kosovske države, jer u to vreme, glavna floskula svih činovnika na Kosovu, ali i predstavnika zemalja Zapadne Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, bila je "standardi pre statusa". Dakle, pitanje nezavisnosti Kosova do tog trenutka nije se ni spominjalo, o njemu se nije ni razgovaralo, i ako se razgovaralo, to je bilo marginalno. Tek nakon martovskog pogroma, tek nakon onog nasilja, kada su Albanci na delu pokazali da mogu da napadnu i činovnike UNMIK-a i vojnike KFOR-a, tek tada počinje da se ozbiljno, u diplomatskim krugovima, razgovara o nekom nezavisnom Kosovu i o stvaranju nezavisne kosovske države. U međuvremenu, status se desio, ali standardi nisu. Srbi se na Kosovo nisu vratili. I ako su se vratili, od onih proteranih, to je na nivou statističke greške“, rekao je Gudžić. Po njegovom mišljenju to je svakako bilo jedno od najstrašnijih nasilja u srpskoj savremenoj istoriji i dani kada je vršen sistematski progon nad Srbima. „Danas se ta politika i nasilja i pritiska nad Srbima vrši jednom perfidnijom metodom, čini se sve da se stvore uslovi da Srbi odu odavde, ali suština i krajnji cilj jeste isti: da se ovde broj Srba smanji, da oni praktično nestanu ili da dožive sudbinu Srba u Severnoj Albaniji ili u današnjoj Severnoj Makedoniji“, ocenio je Gudžić. Martovski pogrom bi trebalo da se nađe u udžbenicima istorije Po njegovom mišljenju, martovski pogrom bi, kao jedan od najstrašnijih zločina u savremenoj srpskoj istoriji, trebalo da bude deo udžbenika istorije. “U tom trodnevnom nasilju nema segmenta života Srba na Kosovu koji nije uništen. Srbi su proterani iz gradova. Danas imamo prestonicu Kosova, Prištinu, koja je etnički najčistiji grad u Evropi dvadeset prvog veka. U Evropi koja se hvali multikulturalnošću, različitošću, koja je dom i prihvatilište za ljude druge boje kože, rase, druge vere. A mi imamo, na jugu te Evrope, na jednoj teritoriji koja je pod kontrolom i protektoratom te civilizovane Evrope, tog civilizovanog Zapada, jednu teritoriju čiji je glavni grad etnički najčistiji u Evropi dvadeset prvog veka, rekao je istoričar Aleksandar Gudžić gostujući u emisiji Slobodno srpski.17. March. 2024.
Slobodno srpski sa Aleksandrom Rapajićem
U 463.emisiji Slobodno srpski gostovao je programski direktor Centra za zastupanje demokratske kulture u Severnoj Mitrovici Aleksandr Rapajić. U intervjuu Budimiru Ničiću on je rekao da su odlukom o zabrani dinara kao platežnog sredstva na Kosovu najviše pogođene socijalno ugrožene osobe i njihove porodice. „Zamislite neki socijalni slučaj kojem je jedino primanje 10 do15.000 dinara, a on treba par hiljada dinara da izdvoji da bi otišao do Raške, da bi samo podigao taj novac. To je za njega ogroman izdatak“, rekao je Rapajić. Suštinski problem predstavlja činjenica da se srpski i kosovski sistem međusobno „ne vide“, jer institucije registrovane u okviru Republike Srbije ne mogu da otvore račune u kosovskim bankama, što je dugoročan problem. Primećuje da cilj odluke Centralne banke Kosova nije bio da bilo koji građanin Kosova živi bolje, jer, kako kaže, nijedan stanovnik niti Prištine, niti Prizrena, niti Đakovice posle ove uredbe neće živeti bolje, neće pasti kamatne stope... “Po meni, cilj ove odluke Centralne banke je bio da se oteža život Srbima i da se izvrši jedan sistemski udar na srpsku zajednicu, a najviše na institucije Republike Srbije, koje još uvek funkcionišu na Kosovu. Te institucije Republike Srbije su vitalne za opstanak srpskog naroda ovde još uvek“, podseća Rapajić. Najgore je to što rešenje za dinar odavno postoji Kaže da je najgore to što rešenje za problem dinara na Kosovu odavno postoji, kroz Zajednicu srpskih opština, ali Vlada u Prištini ne želi da ga usvoji. „Zajednicom srpskih opština je predviđeno da se legalizuju donacije, ili pomoć koju Republika Srbija šalje institucijama na Kosovu. Da te institucije kao što su zdravstveni sistem, školski system, budu deo kosovskih institucija. Znači preko te Zajednice srpskih opština one bi postale deo kosovskog sistema. Onda bi se dodelio jedan broj, tačnije kod u Centralnoj banci Kosova, preko koga bi Srbija mogla da šalje dotacije, te dotacije bi išle u Centralnu banku i iz Centralne banke bi izlazile u evrima, tako da bi 90% trgovine, koja se sada sprovodila u dinarima kroz Zajednicu srpskih opština stihijski, nestalo“, kaže Rapajić. U ovakvoj situaciju, navodi da bi najbolje bilo da se postojeća Uredba CBK stopira. „Kada kažem da se stopira, ne sada da se stopira primenjivanje te odluke, nego da se ta odluka zamrzne na šest meseci, ili godinu dana, ili do tog trenutka dok se ne nađe validno rešenje, koje će odgovarati građanima koji ovde žive. Znači ne da odgovara to Beogradu ili Prištini, da oni usvajaju neke promene, nego da se omogući građanima da oni mogu da dobijaju svoja primanja na ovaj ili onaj način. Najbolje rešenje za to je naravno da se krene u proces osnivanja Zajednice srpskih opština, pa makar prvi korak da bude i to, kako da Srbija šalje doprinose i sve to što plaća transparentno kroz institucije Kosova“, rekao je programski direktor Centra za zastupanje demokratske kulture Aleksandar Rapajić gostujući u emisiji Slobodno srpski.10. March. 2024.